Bermudski trougao 2

Rub izgubljenog svijeta, Trougao smrti, Groblje Atlantika, Zona sumraka, Vražji trougao,Bermudski trougao - sve su to nazivi za imaginarno podrucje na Atlantiku uz koje se vezuju misteriozne price o nerazjašnjenim nestancima brodova, ljudi i aviona, neobicnim svjetlima, vodenim vrtlozima i slicnim pojavama. Rijec je o podrucju Atlantika kojemu San Juan u Portoriku na Karibima, Fort Lauderdale na Miamiju,te Bermudsko otocje cine vrhove "vražjeg trougla". Ovisno o izvorima, u Bermudskom trouglu se od vremena Kristofora Kolumba do danas dogodilo od 200 do 1000 nesreca. Howard Rosenberg, pisac zaintrigiran tajnama Trougla, u svojim je istraživanjima prikupio podatke o 8000 poziva u pomoc americkoj Obalnoj straži samo tokom 1973. godine, te podatak da je u ovome stoljecu, "vražji trougao" bez traga odnio više od 50 brodova i aviona. Bizarni dogadaji zabilježeni na ovom podrucju datiraju još od vremena kad je Kolumbo doplovio nadomak obalama srednje Amerike. I sam Kolumbo bio je svjedokom neobicnih dogadanja u Trouglu : pri plovidbi njegovih brodova Nina, Pinta i Santa Maria, 1492. godine kompas je poludio, a Kolumbo i posada vidjeli su cudna svjetla na nebu, o cemu postoje zapisi u brodskom dnevniku.Tajanstvenim tragedijama u Bermudskom trouglu naknadno je pripisano i otkrice broda Mary Celeste : brod je 1872. godine nestao, te naden napušten na pucini, oko 400 milja izvan kursa New York-Genova kojim je plovio prije nestanka. Nije bilo traga životadesetero clanova posade.

NESTANAK "LETA 19"
Najpoznatiji, pak, dogadaj vezan uz Bermudski trougao, od kojeg, zapravo, i zapocinje moderna legenda, jest nestanak "leta 19". Desilo se to 5. Decembra, 1945. godine kad je pet mornarickih bombardera misteriozno nestalo na rutinskom zadatku, a nestao je i avion upucen u potragu. Ukupno, bez traga je nestalo 27 ljudi. Kao Bermudski trougao, ovo je podrucje "krstio" Vincent Gaddis u clanku "Smrtonosni Bermudski trougao" što ga je 1964. godine objavio u listu Argosi. Zanimanje za fenomen podrucja s kojeg se bestragom nestaje u pravu je euforiju, medutim, preraslo kad je Charles Berlitz 1974. godine objavio bestseller Bermudski trougao. Podgrijavanju euforije puno su pridonijeli i mas-mediji. I danas Bermudski trougao intrigira svojim tajnama, no skeptici su sve glasniji : njihova je teorija da je prava misterija kako je Bermudski trougao uopce postao misterija. Tajanstveno i neobjašnjivo ljudima je oduvijek bilo privlacno i zanimljivo, a uz tajanstvenost, cudo i misteriju nikako ne idu racionalnaobjašnjenja. No, upravo su takva objašnjenja ona koja za slucajeve iz Bermudskog trougla daju skeptici. Što se Kolumba tice - prema podacima iz njegova brodskog dnevnika - on je poludjeli kompas objasnio odstupanjem izmedu geografskog i magnetskog sjevernog pola. Svjetla koja je opisao kao "velike vatrene buktinje" vjerojatno su bili meteori.

SVETSKO PROKLETSTVO !?
Pronalazak broda Mary Celeste bez posade takoder je objašnjiv : na brodu nije pronaden ni jedan pojas za spašavanje, što navodi na pomisao da su pomorci napustili brod za vrijeme oluje misleci da je Mary Celeste nece izdržati. No, ono što najviše udaljujeod misterija jest cinjenica da je ovaj brod pronaden daleko od Bermudskog trougla, cak u blizini obale Portugala. Razliciti izvori, naime, razlicito odreduju velicinu Bermudskog trougla : ona varira od 500.000 kvadratnih milja do tri puta veceg podrucja.Imaginacija nekih autora u Trougao ukljucuje Azore i Meksicki zaljev. Pripisivane su mu i nesrece koje su se dešavale uz obale Irske, na Pacifiku i Indijskom okeanu. Po tome bi se Trougao mogao nazvati ne bermudskim, nego "svesvjetskim morskim prokletstvom", upozoravaju "trezvenjaci". Oni koji tvrde da cinjenice ne podupiru legendu, dali su objašnjenje i za dešavanja vezana uz "let 19" : posadu svih pet aviona cinili su neiskusni pripravnici, s iznimkom vode patrole porucnika Charlesa Taylora koji tog dana nije imao volje letjeti, pa je misiju cak htio prepustiti drugome. Iako je vrlo brzo utvrdio da mu kompas ne funkcionira, let je nastavio naslijepo, oslanjajuci se na navigaciju prema zemaljskim orijentirima. No, nadošla je oluja, ali je Taylor, dezorijentiran, uprkos upozorenjima pripravnika da je "zapad na drugoj strani", te ne prebacujuci vezu na cistiju radijsku frekvenciju, posadu odveo u pogrešnom pravcu, daleko na Atlantik. Pritom im je i goriva nestalo. Zbog toga su protivnici teorija o cudima u Trouglu govorili da je "jedina misteriozna sila ovdje bila sila gravitacije koja je djelovala na avione bez goriva". Istina je da se nije našao ni najmanji trag ni jednog aviona, no ako ih je porucnik zbilja odveo daleko na Atlantik, vjerojatno su pali na podrucju gdje okean naglo ponire. Unutar Bermudskog trougla leži, naime, gotovo devet hiljada metara duboki Portorikanski rov, najdublja tacka Atlantika, a avioni i brodovi koji tamo potonu rijetko se ponovno vidaju.

ZAUSTAVLJENI SATOVI
Što se tice "martin marinera", aviona upucenog u potragu, za koji mnogi misle da je nestao u Bermudskom trouglu, istina je da se nije vratio : eksplodirao je ubrzo nakon polijetanja, što nije bilo neobicno jer su "marineri" bili poznati po neispravnim tankovima za gorivo. S druge strane, opet, puno je dogadaja koji su se desili u Bermudskom trouglu za koje je doista teško naci ikakvo razumno objašnjenje. U to spada, medu ostalima, slucaj putnickog leta National Airlinesa 727 koji je na 10 minuta nestao s radarskih ekrana na Mijamijskom medunarodnom aerodromu. Po dolasku, posada je porekla da se bilo šta cudno dogadalo, osim što su "deset minuta letjeli kroz laganu maglu". Svi satovi u avionu, medutim, kasnili su deset minuta, iako su ih provjerili s aerodromom neposredno prije neobjašnjivih deset minuta "prolaska kroz maglu". Još je nekoliko pilota imalo slicnih iskustava s promjenama vremena nakon prolaska kroz iznenadne "maglice", što, naravno, diže cijenu objašnjenjima koja nisu racionalna, ali možda bolje objašnjavaju misterij Bermudskog trougla cak i ako su suprotna prirodnim zakonima fizike. Takvo je objašnjenje na primjer ono o aberantnim energetskim poljima koja kreiraju vremenske rupe. Još jedan slucaj koji potkrepljuje ovu teoriju je onaj manje sretnog pilota po imenu Carolyn Casico i njezina putnika. Carolyn, pilot s licencom, poletjela je na charter let do otoka Turka u Bermudskom trouglu. Kad se približila otoku, osoblje na zemlji vidjelo je njezin avion kako besciljno kruži. Radiooperater na aerodromu nije dobivao odgovore na pokušaj radiokontakta, ali je cuo rijeci koje je ona izmijenila s putnikom: Ne razumijem ! Ovo bi trebao biti Grand Turk, ali dolje niceg nema. Pravo je mjesto na mapi, oblik je pravi, ali ovaj otok izgleda nenaseljen : nema zgrada, nema putova, nicega ! Nakon nekoliko krugova, okrenula se i odletjela. Carolyn i njezin putnik nisu više nikad videni. Loše vrijeme ? Vremenske rupe ? Otmice vanzemaljaca ? Mnoge teorije pokušavaju objasniti dogadaje iz Bermudskog trougla.

ŠTA JE ISTINA !?
Vanzemaljci, djelovanje kristala s Atlantide, zli ljudi s antigravitacijskim uredajima i drugim cudnim tehnologijama, te vrtlozi iz cetvrte dimenzije, teorije su omiljene medu piscima fantastike. Medu tehnološki orijentiranima, pak, omiljene su teorije o magnetskim poljima okeanskim flatulencijama, odnosno metanskom plinu s dna okeana. Medu skepticima igraju teorije o vremenu (oluje, uragani, tsunamiji, zemljotresi), loša sreca, gusari, eksplozije tereta, nesposobnost navigatora, te ostali prirodni i ljudski uzroci. Broj brodoloma, kažu oni skloniji realisticnim objašnjenima, na ovom podrucju nije neuobicajen kad se usporedi s velicinom podrucja, smještajem i gustocom prometa. Mnogi brodovi i avioni, osim toga, koji se vode kao misteriozno nestali u Bermudskom trouglu, uopce nisu bili u ovom podrucju.

NAJPOZNATIJE NESRECE U BERMUDSKOM TROUGLU
Bermudski trougao je od 1945. godine "progutao" nekoliko stotina aviona i brodova, te više od 1000 ljudi. Uz najcuveniji nestanak, onaj "leta 19" 1945. godine, nesrece koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su :

GODINA          OPIS NESRECE
1918. Brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941. Brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevicanskih otoka u SAD
1947. Vojni C-45, supertvrdava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948. Cetveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948. DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom
1949. Nestaje drugi Tudor IV.
1950. Golemi globemaster americkih zracnih snaga – izgubljen
1950. Americki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugacak, potonuo bez traga
1952. Britanski transportni avion york izgubljen s 33 covjeka
1954. Lockheed constellation americke mornarice nestao s 42 osobe
1956. Hidroavion Martin P5M americke mornarice nestao s 10 clanova posade
1962. KB-50, tanker-avion americkih zracnih snaga – izgubljen
1963.Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugacki americki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad naden ikakav ostatak broda
1963. Dva golema stratotankera americkih zracnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi
1963. Nestaje cargo master C-132
1967. Vojni YC-122 pretvoren u teretni avion – izgubljen
1970. Francuski teretnjak Milton Iatrides nestao
1972. Njemacki teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 clana posade

POSLEDNJI NESTANAK
U Junu, 1997. godine, na podrucju Bermudskog trougla britanska je fregata našla napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu Shillingu i njegovoj supruzi, njemackom paru ciji je nestanak prijavljen deset mjeseci prije. Casnici s britanske fregate zamijetili su cudan izgled jahte : bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je pronadena odjeca, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao da ju je netko ostavio samo na trenutak.

TESLINA TEHNOLOGIJA !?
Naravno da ima mnogo mjesta na svijetu s opasnim strujama i problemima s odredivanjem smjera, ali zašto je baš Bermudski trougao mjesto gdje se dogadalo toliko mnogo nesretnih slucajeva ? Racionalna objašnjenja koja daju skeptici nisu svima dovoljna. Maštovitije eksplikacije puno bolje prolaze. Evo nekih. Vanzemaljci su jedan od mogucih razloga tako cestim nestancima u Bermudskom trouglu. Antigravitacijska tehnologija ili druge energije s drugih svjetova mogle su biti odaslane ili s NLO-a, u što vjeruju mnogi od prijašnjih izvjestitelja o zbivanjima u trouglu. Takoder, Trougao možda krije podmorsku zemaljsku bazu za vanzemaljce koji žele zadržati svoju privatnost i odašilju energiju koja ometa previše približena prometala. Drugi vjeruju da je fenomen Bermudskog trougla prouzrocen izgubljenim gradom Atlantidom koji je potonuo hiljade stopa ispod vodene površine. Naprednost Atlantide u doba kad je potonula pocivala je na moci energetskih kristala. Moguce je da ovi kristali još uvijek pocivaju na dnu okeana u nekom promijenjenom stanju odašiljuci zrake energije koje ili zbunjuju instrumente vozila, ili ih sve zajedno dezintegriraju. Napokon, mnogi vjeruju da je Bermudski trougao energetsko polje koje je proizveo covjek na osnovi tehnologije Nikole Tesle. VLF rezonantni odašiljaci (tehnologija za koju mnogi vjeruju da je koristi sjevernoamericka komanda zracne obrane NORAD) imali bi antipod direktno u sredini Bermudskog trougla. Ovaj hipoteticki sustav bio bi sposoban ponovno napuniti tajne klase podmornica na elektricni pogon o cijem se postojanju spekulira i definitivno bi omogucili dovoljno interferencije (preklapanja valova) da izoblice signale koje avioni i brodovi stvarno šalju.

I JAPAN IMA "VRAZJI TROUGAO"
Americki odbor za zemljopisno nazivlje ne prepoznaje Bermudski trougao kao službeni naziv niti vodi službeni dosje o tom podrucju. Što o cudima Bermudskog trougla kažu Stožer Americke obalne straže i Povijesni mornaricki centar SAD-a ? Bermudski ili "vražji" trougao zamišljeno je podrucje locirano uz jugoistocnu atlantsku obalu SAD-a, uz koje se vezuje visoka ucestalost neobjašnjenih nestanaka brodova, malih plovila i aviona. Bezbrojne teorije nudene su u istoriji ovog podrucja u pokušaju da se objasne brojni nestanci. Najprakticnije su one koje se odnose na vremenske prilike i ljudske greške. Vecina nestanaka može se pripisati jedinstvenosti prirodnog okružja na ovom podrucju. "Vražji trougao" je jedno od dva mjesta na Zemlji gdje magnetski kompas pokazuje pravi sjever. Normalno, on pokazuje prema magnetskom sjeveru. Ova razlika je poznata kao varijacija kompasa. Razmjeri ove varijacije mijenjaju se sve do 20 stepeni. Ako se to ne uzme u obzir, navigator se može naci vrlo daleko izvan kursa i u velikoj nevolji. Podrucje koje japanski i filipinski pomorci zovu "vražje more", smješteno uz istocne obale Japana, pokazuje iste magnetske karakteristike. Ono je takoder poznato po misterioznim nestancima. Još jedan faktor okoline je krajnje promjenjiva i turbulentna Golfska struja koja može brzo ukloniti svaki trag nesrece. Nepredvidivi karipsko-atlantski meteorološki obrazac takoder ima svoju ulogu. Iznenadne lokalne oluje s grmljavinom i prolomima oblaka cesto zazivaju nesrece za pilote i pomorce. Napokon, topografija okeanskog dna varira od širokih plicina do nekih od najdubljih morskih brazda na svijetu. S medudjelovanjem snažnih struja nad mnogim grebenima topografija je u stanju neprestane promjene, stalno se pojavljuju novi navigacijski rizici. Ono što se ne može predvidjeti jest ljudski faktor. Golemi broj jahti i turistickih brodica putuje vodama izmedu Floride i Bahama. Precesto se ovo podrucje prelazi u premalim brodovima s premalim poznavanjem rizika podnevlja i bez dobrih pomoraca. Obalna straža nije impresionirana natprirodnim objašnjenjima nesreca na moru. Njihova iskustva govore da snage prirode i nepredvidivost ljudske vrste udružene svake godine izrode najfantasticnije situacije i dogadaje.



portalIzlaz na portal         Predhodna stranica         Na pocetak ove stranice